Prosječan Allegri nasljeđuje trenersku veličinu Antonia Contea?

23. rujna 2014
Četiri utakmice - tri pobjede u Serie A, i jedna u Ligi Prvaka; gol razlika 6:0. Na prvi pogled odličan start Maxa Allegrija koji je dočekan sa mnogo skepse u klub kojeg je prošlih sezona tresao Antonio Conte. Nakon Conteova tri Scudetta, Allegri mora nastaviti pobjeđivati.

Radi li se o treneru Juventusovog kalibra ili o prvoligaškom prosjeku koji je podbacio u Milanu? 

Allegri je prije Juventusa imao solidnu karijeru, ni više ni manje. Jedini veliki angažman je bio onaj u Milanu sa kojim je u prvoj sezoni osvojio prvenstvo i etablirao se kao novo veliko trenersko ime u Italiji. Sljedećih sezona je počeo gubiti reputaciju istovjetno sa padom Milanove momčadi koja je ostala bez velikih imena poput Ibrahimovića i Thiaga Silve, te bez samopouzdanja i pobjedničkog mentaliteta. Nakon podužeg mučnog razdoblja u kojem se Allegriju stolica tresla kao pilotu hrvatskog ratnog zrakoplovstva, klub je donio odluku za koju se znalo da je samo pitanje vremena. Allegri je otpušten u siječnju ove godine.
.
Kada je Conte dao otkaz, uprava je odmah kontaktirala Allegrija, i u roku od nekoliko dana on je postao novi Juventusov trener.

Je li on razlog Milanovog pada, i hoće li slično ponoviti u Juventusu? Prije svega, Allegri je imao nesreću da prebiva na trenerskoj poziciji u trenutku dok je njegov klub sređivao financijsku situaciju, i radio tranziciju iz velike i skupe momčadi u manju i ekonomičniju. Pošto je u nogometu, kao i u životu, prirodna tendencija da se ide naprijed, Allegri se našao u teškoj poziciji da održi sebe i momčad motiviranu, svjestan da su njihovi najbolji dani iza njih. Razumljivo je bilo očekivati da u Milanu dolazi teško vrijeme. Također, tada je u Milanu harala kriza ozljeda epskih razmjera. Je li se momčad mogla bolje voditi, i je li taj prijelaz mogao biti bezbolniji - naravno da jeste. Što bi bilo da je neko drugo trenersko ime bilo u Allegrijevoj koži, i to veliko trenersko ime? Možda isto. Okolnosti su jednostavno bile nemoguće.

Treba se vratiti u vrijeme prije prodaje Ibrahimovića i Thiaga Silve, kada je Allegri imao normalne uslove za rad - njegove prve dvije sezone u klubu. U prvoj sezoni Allegri je prekinuo petogodišnju dominaciju Intera i osvojio Scudetto. Pored onakvog post-Mourinhovog Intera, ništa neobično. U četvrtfinalu Lige Prvaka Milan nesretno ispada od Tottenhama koji se branio u obje utakmice. Sljedeće sezone Antonio Conte dolazi u Juventus, pred finiš dolazi na prvo mjesto i osvaja prvenstvo ispred Milana koji u Ligi Prvaka ispada od Barcelone. Prosječan uspjeh za kormilom Milana u dvije sezone, svakako. Međutim, ono što govori više od rezultata je igra. Allegrijev Milan je igrao tehnički jak nogomet, sa naglaskom na posjedom lopte. Ali to nije bio spor i dosadan nogomet sa pregršt dodavanja u obrani i vezi. U Serie A momčadi su jedva dolazile do zraka protiv Milana koji je uvijek stvarao šanse. S druge strane, Conteov Juventus je igrao povučenije, pa čak i sporije, stvorio manje prilika po utakmici, ali ih je znao iskoristiti. I osvojili su naslov. Kada se uzme u obzir da je te sezone Milan počela pogađati najveća brojka ozljeda koja se vidjela u nekom velikom klubu u novije vrijeme, Allegrijev posao izgleda bolje. Protiv novonastale mašine za osvajanje ligaških bodova Allegri se borio do zadnjeg trena, sa uvijek polovičnom ekipom.

Allegri njeguje pro-europski nogomet, tehnički jak. Zna uliti igračima samopouzdanje u posjedu lopte. Taj nogomet možda nije najjači u sklopu domaćeg prvenstva u borbi sa Chievom ili Udineseom, ali je i Allegrijev krizni Milan bio veće ime u Europi od Conteovog Juventusa. Nakon Conteovog odlaska, i nakon trogodišnjeg uspjeha u Serie A, ali i kontinuiranom podbačaju u Europi što je klub financijski desektovalo, kakav profil trenera je potreban Juventusu? Pro-europski. Mnogi fanovi Juventusa kažu su se već zasitili isključivo domaćeg uspjeha kojeg bi rado mijenjali za ponešto uzbuđenja u Europi. Možda je sada barem malo jasnije zašto klub nije mnogo razmišljao prije nego što je doveo Allegrija. Jesu li pogodili? Vidjet ćemo. Za sada, 4 utakmice - 4 pobjede.